Upotrebom različitih proizvoda možemo i sami obezbijediti povećanu količinu hijaluronske kiseline u koži. A posebno je potrebna suhoj i naboranoj koži.

Hijaluronska kiselina – prirodna hidratantna tvar u našem tijelu

Hijaluronska kiselina ili hijaluronan je polimerna molekula šećera koja se prirodno nalazi u ljudskom tijelu, gdje ima brojne važne uloge. Ima sposobnost vezanja za velike količine vode i važan je sastojak izvanćelijske matrice.

U ljudskom tijelu u prosjeku se nalazi 15 grama hijaluronske kiseline, koja se stalno razgrađuje i ponovo tvori da bi se obnovila. Najvažnija je funkcija hijaluronske kiseline da zadržava vodu i tako kontroliše vlažnost tkiva. Najviše je ima u koži, gdje se nalazi skoro polovina ukupne hijaluronske kiseline u našem tijelu. U većim količinama se nalazi i u sinovijalnoj tečnosti, koja je potrebna za djelovanje zglobova, i u očnoj vodici, koja vlaži očnu jabučicu.

Hijaluronska kiselina i koža

Zadržavanje vode i primjerena vlažnost kože koje pruža hijaluronska kiselina vrlo su važni za održavanje mladolikog izgleda kože. Starenje kože kompleksan je proces koji stručnjaci još ne razumiju u potpunosti, ali otkrili su da je hijaluronska kiselina u ovom procesu jedan od ključnih čimbenika.¹ Primjerena vlažnost čini kožu napetom, elastičnom i sjajnom, što zahtijeva dovoljnu količinu hijaluronske kiseline.

Kako starimo, u gornjem se sloju kože – epidermi ili epidermisu – smanjuje količina nastale hijaluronske kiseline, a u isto vrijeme nastaju molekule koje su kraće te Zbog toga mogu zadržati manje vode. Osim starenja količinu hijaluronske kiseline u koži također smanjuju ultraljubičasto zračenje, duhan, stres i drugi štetni utjecaji iz okoline. Postoje mnogi proizvodi pomoću kojih možemo povećati količinu raspoložive hijaluronske kiseline koja se može ugraditi u kožu.

Dobijanje hijaluronske kiseline

Hijaluronska kiselina u industrijske svrhe može se dobiti iz životinjskih tkiva ili procesom bakterijske fermentacije. Ekstrakcija iz životinjskih tkiva bila je prva metoda dobijanja hijaluronske kiseline. Prvi put je izolovana 1930. godine iz staklovine oka, a danas je najčešća ekstrakcija iz pijetlove krijeste. Proizvodnja hijaluronske kiseline bakterijskom fermentacijom nešto je mlađi postupak, pri čemu se veća količina hijaluronske kiseline može proizvesti na jednostavniji način i uz bolju kontrolu nego ekstrakcijom iz tkiva. Zbog toga je bakterijska fermentacija trenutno najvažniji izvor za dobijanje hijaluronske kiseline za industrijsku upotrebu.²

Hijaluronska kiselina za mladolik izgled

Smanjenje količine hijaluronske kiseline u koži manifestuje se kao suha i naborana koža. Zato postoje brojni proizvodi s hijaluronskom kiselinom koji pomažu poboljšati vlaženje i napetost kože. Hijaluronska kiselina može se konzumirati u kapsulama ili nanositi na kožu. Ako hijaluronsku kiselinu progutamo, ona se apsorbira u probavnom sistemu te se bez obzira na potrebe raspoređuje po tijelu. Dio progutane hijaluronske kiseline dolazi do kože, gdje se dodatno podstiče stvaranje nove hijaluronske kiseline.³

Hijaluronska kiselina je velika molekula i zbog toga slabo prolazi kroz kožu. Postoji više vrsta hijaluronske kiseline – niskomolekularna, srednjomolekularna i visokomolekularna hijaluronska kiselina, koje se razlikuju po dužini lanca polimera i posljedično po veličini molekule.

Izvori:

1. www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3583886/
2. www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4754297/
3. www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25014997
4. www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25877232
5. www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17716251
6. www.healthline.com/nutrition/hyaluronic-acid-benefits
7. www.ffa.uni-lj.si/fileadmin/datoteke/Knjiznica/diplome/2015/Kravos_Klara_dipl_nal_2015.pdf